Humanitarna fondacija BUDI HUMAN – Aleksandar Šapić
prikuplja novčana sredstva za Luku Žilića (2004).
Luka zbog komplikacija na porođaju dobija dijagnozu Cerebralna paraliza, spastična distonija, petog najtežeg oblika. Luka ne priča, ne sedi, ne hoda, čak ni intelektualno nije očuvan. Oštećenja su višestruka, a hrani se preko stome.
Njegova borba za život kreće od trećeg meseca, sa kontinuiranim vežbama koje se izvode i dan danas, a trebalo bi ih sprovoditi doživotno. Pomagala i rekviziti za vežbe su Lukina svakodnevica, pogotovo sada kada je veći i teži, njegovoj mami su ona i jedina fizička pomoć, a Luki jedina prilika da svet vidi drugim očima dok je u stajalici, nego iz kolica kada je taj pogled usmeren jedino ka nebu.
U pubertetu se njegovo stanje dodatno pogoršava, kada se na cerebralnu paralizu nadovezuje i spastična distonija, koja mu onemogućava da leži, miruje, pa čak i toaleta da se sprovede. Samo sa teškom sedacijom uspeva koliko toliko da se umiri i odspava tek nekih 4-5 sati.
Nakon toliko godina truda i rada Lukina majka se oseća poražavajuće, umorno i bespomoćno, ali i sama zna da moraju dalje, da pravo na slabost nema. Zahvaljujući upravo tom trudu i radu, Luki je očuvan obim pokreta, nema ni jednu kontrakturu, očuvan je volumen pluća i smanjen broj respiratornih infekcija. Da bi zadržali trenutno stanje, Luki je neophodan nov vertikalizator, defektološki tretmani, usluge fizioterapeuta, kao i suplementi.